NOSCE TE IPSUM
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Prebliski susreti

Go down

Prebliski susreti Empty Prebliski susreti

Komentar by Archangel 29.03.12 18:01

O tome da li negdje u Svemiru postoje još neki narodi osim na Zemlji se već dugo raspravlja, ali ovdje ne bih o tome. Čini mi se zanimljivije razmotriti ovo pitanje sa psihološke i sociološke strane, konkretno, način na koji je u običnoj populaciji uvriježeno zamišljanje izvanzemaljaca.

Oni su, prije svega, zamišljeni kao mali rastom, zelene boje kože (mada postoje i drugačije ilustracije ovo je dugo bila preovlađujuća slika), velikih glava, malih usta, malih nosnih otvora i disproporcionalno velikih očiju. Najčešće se smatra da nemaju polove i polne organe (ili su im zakržljali) i da su tehnološki i duhovno daleko napredniji od Zemljana.

To bi bila jedna najopštija slika o vanzemljanima koju propagira pop-kultura Zapada.

Ono što je meni lično najzanimljivije je simbolika takve slike o jednoj naprednoj rasi koja dolazi od "tamo odnekud".

Kao prvo, tu je simbolika "neba". Nebo je dugo vremena bilo mjesto gdje žive bogovi koji paze na ljude. U pećinskim slikama i nekim indijskim drevnim dokumentima nalaze se ilustracije "bogova" u kojima se oni nalaze u nečemu nalik skafanderu. Danas se smatra da je to dokaz da su u prošlosti Zemlju posjećivali vanzemaljci i da su dijelili svoje znanje s ljudima. Ono što se često na tim slikama može vidjeti a što zapadnjačka pop-kultura zanemaruje je to da su te drevne ilustracije na kojima se može vidjeti nešto nalik na kacigu koju nose današnji astronauti podložne pogrešnoj interpretaciji, jer se posmatraju doslovno a ne simbolički kao što je inače običaj u tekstovima religijskog sadržaja. Vrlo je moguće da se radi o onome što hrišćanska kultura naziva "oreol", svjetlosni krug koji možemo vidjeti na freskama koje prikazuju svece. Simbolika "svjetlosnog kruga" je u tome da on predstavlja svetost, pripadnost višem hijerarhijskom položaju u odnosu na smrtnike a predstavljena je svjetlosnim krugom oko glave zato što se na glavi raspoznaje neka ličnost, lice - a ta ličnost pripada "silama svjetla" (umjesto "silama mraka") do te mjere da ta svjetlost naprosto mora nekud "pobjeći" van te ličnosti, pa se oko nje formira u krug.

Teško je biti siguran da li mitovi o bogovima potječu od drevnih vanzemaljskih posjetilaca - ili je obrnuto, da su moderni vanzemaljski posjetioci memska projekcija drevnih bogova. Obadvije opcije su moguće ali, kako mi se čini, vjerovatnije je ovo potonje tumačenje zbog toga što se oko vanzemaljaca polako stvorila jedna moderna mitologija koja neodoljivo podsjeća na religiju, i kao takva posjeduje snažnu poveznicu sa već anahronim načinom razmišljanja - mistifikacijom svijeta.

Simbolika "naprednosti" i "napretka" koje se vežu za izvanzemaljske posjetioce može se shvatiti kao težnja moderniteta za tehnokratskom utopijom u kojoj bi čovjek bio, kako se nada, apsolutno zaštićen od prirode i njenih opasnosti s kojima se osjeća nedovoljno snažan da bi se borio isključivo vlastitim snagama. No, pomenuta težnja moderniteta ide i korak dalje, zamišljajući vanzemaljce (male zelene) kao vremenske putnike iz naše, ljudske budućnosti, u kojoj bi oni bili neki oblik čovjeka koji je evoluirao u određenu formu iz nas. Neovisno o ovoj teoriji o vremenskim putinicima, vanzemaljci i dalje kroz način na koji se projiciraju u glavama Homo Sapens Urbanusa predstavljaju svojevrstan ideal - oni bi bili krajnji izvod današnjih popularnih vjerovanja, doktrina i ideologija uvezenih sa Istoka.

Na primjer, simbolika "malih" vanzemaljaca, povezana sa epitetom "naprednosti" upućuje na slabost i krhkost koju današnji čovjek već osjeća i podsvjesno projecira te osjećaje kroz prostor-vrijeme kao nešto što će se u budućnosti intenzivirati - no, zbog toga što se ta slika povezuje sa "naprednosti" (superiornosti) ona ne izaziva negativne asocijacije već suprotno, kroz tu krhkost i slabost (krotkost) on validuje sebe kroz prizmu moralnog realizma i nalazi u toj slici sebe osjećaj božanskog, smatrajući svoj psihofizički sklop za cilj i svrhu koje u sebi utjelovljuje.

Simbolika u kojoj su vanzemaljci "zeleni" može biti snažan ukazatelj na utjecaj hinduizma i budizma koji se proširio Zapadom u posljednjih 50 godina, imajući svoj začetak u seksualnoj revoluciji 1960-ih i krajnji izražaj u preziru prema karnivorizmu. Današnja popularnost vegetarijanstva i veganstva više nego išta drugo govori nam o degradaciji čovjeka uzrokovanoj, prije svega, obiljem resursa i dostupnošću luksuza. Tamo gdje je čovjek prirodan i gdje živi "u skladu s prirodom", gdje su resursi oskudni i teško dostupni, vegatarijanstvo je recept za propast i smrt - predak čovjeka se počeo mentalno razvijati tek nakon što je počeo jesti meso, a prije toga je bio samo još jedan od mnogih majmunolikih bića. Ovdje se takođe može vidjeti utjecaj Evolucionog paradoksa gdje se "naprednost" urušava u sebe i postaje štetna: ono što je čovjeka uzdiglo na vrh na kraju postaje suvišno i on ponovo kreće ka dolje... Motiv zelenih vanzemaljaca se takođe može protimačiti kao konačan slijed religiozno-mistične podloge koju je Zapad preuzeo od Istoka, vjerovanje u apsolutnost duše. Postoje neki tipovi joge koji zagovaraju prekid prirodnog hranjenja i florizaciju čovjeka, odn. učenje kako da se "hrani svjetlošću" kao što to čine biljke - obzirom da biljke pretvaraju svjetlost u energiju pomoću hlorofila (koji je zelene boje) nužno time i ideal "naprednih" vanzemaljaca, koji predstavljaju dalji razvoj moderne mističarske ideologije, mora sadržavati nešto kao karakterističan "podsjetnik" na biljni oblik egzistiranja.

Naime, zbog popularizacije budizma širom inače dominantno hrišćanskog utjecaja došlo je do razvoja hipersenzitivnosti na bol koja graniči s patologijom: inače uobičajen način hranjenja mesom, mlijekom i ostalim proizvodima životinjskog porijekla se u takvoj atmosferi smatra nečim sličnim zločinu, nečim inherentno "nemoralnim", "primitivnim", "neprosvijetljenim" - inferiornim. Stoga se psiha takvih ljudi snažno odupire bilo kakvom asociranju sebe sa nekim ili nečim koji nanosi bol nečemu ili nekome i na osnovu tog bola ubire korist u vidu konzervacije vlastitog života. Međutim, biljke zbog svoje fizičke i fiziološke različitosti od čovjeka, nedostatka povratne informacije o bolu zbog koje se teže personificiraju, bivaju doživljene kao "moralno neutralne", tj. njihovo ubijanje se ne smatra zločinom jer su na određeni način "manje žive", tj. manje asociraju na ljude jer ne ispoljavaju cjelokupni spektar emocija na koje su hipersenzitivni ljudi posebno prejemčivi.

Ta florizacija čovjeka može takođe da bude indikacija težnje se disasocijacijom od svega onoga što čovjeka čini životinjom koja pripada ovom svijetu, i u kombinaciji sa više ili manje potiskivanim strahom od smrti koji je doveo do stvaranja religijskih sistema u kojima je čovjekova esencija, nazvana "dušom", njegova karta za postizanje nadrealnog, nadvremenskog i nadprostornog božanskog statusa - vodi do nastanka jednog suptilnog kulta smrti koji je, kao što stoji u "Evolucionom paradoksu" - posve očekivan i razumljiv.

A šta je sa "sivim" vanzemaljcima? Mislim da je njihova boja kože refleksija sjevernoameričkog liberalizma u kojem, kao posljedica hipersenzitivnosti uopšte, svako spominjanje rase i boje kože od strane Indoevropske rase, imajući u vidu nesklad između njene prakse u prošlosti i njenih moralnih vrijednosti - proizvodi "nečistu savjest" - stoga je i slika naprednih vanzemaljaca morala biti prilagođena da bi izazivala osjećaj zadovoljstva (koji u suštini znači odsustvo "nečiste savjesti") na način da je njihova boja kože zamišljena "rasno neutralnom", tj. sivom.

Možda najzanimljiviji simbol ljudske percepcije vanzemaljaca je njihovo učestalo predstavljanje kao neplodnih, aseksualnih i androgenih bića. Kao što je rečeno u Epilogu "Feminizacije čovječanstva" to je oblik postojanja kojem se strijemi na manje ili više svjesnom nivou - oblik u kojem je uništena osnovna svrha seksualnosti (reprodukcija i natprodukcija) i gdje je samim time, bez potrebe sa ičim drugim, trivijaliziran sam život i postojanje.

S druge strane, ako takvi vanzemaljci uistinu i postoje i ako nisu samo moderna interpretacija nihilizma i proizvod feminizacije, oni sami, samo njihovo postojanje - bilo bi neprocjenjivo kao zvono upozorenja koje oglašava neizbježnu smrt naše vrste. U mnogim svjedočenjima osoba koje tvrde da su ih otimali vanzemaljci navodi se ubiranje njihovog genetskog materijala s ciljem spasa vlastite vrste od izumiranja - a sastavni dio tog izumiranja, kao što je i pravo, predstavljaju upravo aseksualni i androgeni organizmi. Ono što je bitno napomenuti, i što samo po sebi daje još jedan jak argument u prilog tezi da su vanzemaljski posjetioci o kojima pišu tabloidi mentalna projekcija superega umjesto realna, fizička pojava - jeste činjenica da aseksualni organizmi sami po sebi nisu ništa neobično čak ni za našu planetu. Tačka u kojoj na površinu izranja pravi problem je kada organizam koji je evoluirao kroz polarizaciju polova (kao što je slučaj kod čovjeka) počne da gubi, takoreći, "magnetičnost" svojih respektivnih polova, a budući da je, s obzirom na prolaznost života, nedovoljno vremena da se on kao vrsta prilagodi i ponovo regresira u hermafroditsko stanje - njegovo izumiranje je samo pitanje vremena.

Nietzsche je jednom napisao: "Ako dugo gledaš u bezdan, i bezdan takođe gleda u tebe." Shvaćen u svojoj potpunosti, ovaj aforizam nam govori da se može mnogo naučiti na osnovu jednostavnog promatranja nas samih i načina na koji interpretiramo svijet oko sebe i u sebi. Suočen sa neznanjem i odsustvom moći koje neznanje obećava, čovjek će učiniti sve da nađe bilo kakav odgovor samo da bi zauzdao demona-anđela zvanog "znatiželja" - uključujući i igranje obilježenim kockama. Njegova teorija uma je sama po sebi svemoćna, sposobna je da personificira bilo šta bilo to živo ili neživo - u uvijek, pri takvoj personifikaciji i ostvarivanju - neizbježno utiskuje ono najunutarnjije, najličnije u stvar koju ostvaruje.

Taj "bezdan" koji "takođe gleda u tebe" - to si ti - onaj "ti" koji traži da bude upoznat. To je karika koja nedostaje između čovjeka i natčovjeka.
Archangel
Archangel
Admin

Broj poena : 67
Join date : 2012-02-21
Age : 42
Mjesto : Koz. Dubica

https://samospoznaja.forumbo.net

Na vrh Go down

Na vrh


 
Permissions in this forum:
Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu