Vječito vraćanje

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Go down

Vječito vraćanje

Komentar by Archangel on 28.03.12 19:21

Friedrich Nietzsche (citat):“Pogledaj ovu kapiju! Patuljče!” nastavih da govorim: “Ona ima dva
lica. Dva se puta ovdje stiču: njih još niko nije prešao do kraja.
Ova duga ulica što vodi natrag: ona traje cijelu vječnost. A ona duga
ulica što vodi naprijed – to je druga vječnost!
Ti putevi protivrječe jedan drugom; prosto se udaraju glavama: a
ovdje, kod ove kapije, sastaju se. Ime kapije piše gore: ‘Trenutak’.
Ali kad bi neko pošao dalje jednim od njih – i sve dalje i dalje: vjeruješ
li, patuljče, da bi ti putevi vječno protivrječili jedan drugom? –
“Sve što je pravo, laže”, promrmlja patuljak prezrivo. “Svaka istina je
kriva, i sámo vrijeme je krug.”
“O, duše teže!” rekoh razgnjevljeno, “ne olakšavaj sebi previše! Ili ću
te ostaviti da čučiš tu gdje čučiš, ćopavko – a ja sam te iznio na visinu!
“Pogledaj”, nastavih, “ovaj trenutak! Od ove kapije koja se zove trenutak
vodi duga vječita ulica natrag: iza nas leži cijela vječnost.
Zar ono što od svih stvari može trčati nije već jednom moralo pretrčati
ovu ulicu? Zar se ono što se od svih stvari može desiti nije već jednom
moralo desiti, zar nije već jednom učinjeno, protrčalo?
I ako je sve već postojalo, šta ti, patuljče, misliš o ovom trenutku? Zar
nije i ova kapija morala već – jednom postojati?
I zar nisu sve stvari toliko čvrsto vezane u čvor da ovaj trenutak
povlači za sobom sve stvari koje će doći? Dakle – čak i sebe sama?
Jer ono što od svih stvari može trčati: to će i ovom dugom ulicom
naprijed – morati jednom da pretrči! –
I ovaj spori pauk što mili pod mjesečinom, i ta mjesečina sama, i ja i ti
pod kapijom, zajedno šapućući – zar nismo svi mi već jednom morali
postojati?
– i zar se ne moramo vratiti i trčati onom drugom ulicom, naprijed,
ispred nas, onom dugom stravičnom ulicom – zar se ne moramo vječito
vraćati? – “

Ovo je odlomak iz "Tako je govorio Zaratustra" u kome Nietzsche daje slikovitu ilustraciju svoje teze o "vječitom vraćanju". Od nastanka te teze do danas prošlo je više od stoljeća, no i dalje nije jasno tačno na koji način bi valjalo shvatiti "vječito vraćanje" i da li uopšte ono ima bilo kakvu filozofsku vrijednost. Međutim, imajući u vidu Evolucioni paradoks može se pretpostaviti da je "vječito vraćanje" protivteža tome, način da život opstane unatoč svojoj smrtnoj presudi tako da će, na kraju, volja htjeti samu sebe i tako, zatvorivši krug htijenja, postati svojevrsni psihofizički "perpetuum mobile".

No, šta je "vječito vraćanje"?

To bi bila najveća afirmacija života, htijenje da se život neprestano vraća zajedno sa svim onim što ide s njim: radošću, tugom, bijesom, srećom - takvo htijenje nanovo potvrđuje život time što ga ne diskriminira i ne dijeli na "dobro" i "zlo" već nadilazi ove konstrukcije i rehabilitira samog sebe. Za razliku od gotovo svih religijskih sistema dosad koji su učili da je cilj čovjekovog života dosežan samo ukoliko čovjek umre i time zapravo, nalaze smisao života u smrti (što je po definiciji nihilizam i stanje suspendiranog očajanja), "vječito vraćanje" je stanje višeg duha, nadljudskog duha koji ponovo ne samo da pokreće evoluciju nego je čini kružnom. U konačnici to znači da progresija života nije linearna, ali je i jedini način na koji život može dobiti rat protiv smrti, bez obzira na to što je uvijek dosad gubio bitke.

avatar
Archangel
Admin

Broj poena : 67
Join date : 2012-02-21
Age : 35
Mjesto : Koz. Dubica

Vidi profil korisnika http://samospoznaja.bosnianforum.com

Na vrh Go down

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Na vrh


 
Permissions in this forum:
Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu